Uvod

„Kolikogod vam se znanstvenici kleli kako je njihova djelatnost strogo razumska i podložna znanstvenoj metodi, to jest da oni rade nešto što je jasno definirano metodom i procesom, zapravo je to laž. Jer kad vidite najveće izume genijalnih znanstvenika u povijesti, onda vidite da se radi o bljeskovima kreativnosti koji se ni na koji način ne uklapaju u bilo kakvu metodu.“

Dr. sc. Antonio Šiber, teorijski fizičar, Institut za fiziku, Zagreb

U vremenu u kojem živimo svjedočimo paradoksu: većina javnosti suvremenu umjetnost doživljava kao dekoraciju ili banalnu manifestaciju vještine, dok stručna manjina umjetnost često svodi na sociološki alat za „popravljanje društva“. Obje su perspektive reducirajuće, jer vrhunska umjetnost uvijek zahvaća univerzalne teme koje bez pomoći umjetnika većina ne može artikulirati. U tom smislu, umjetničko istraživanje nije egzaktno, ali je društveno nužno: ono otvara prostor za artikulaciju onog „nevidljivog“ – iskustava, osjećaja i vrijednosti koje izmiču svakodnevnom jeziku i racionalnim kategorijama. Paul Klee je to sažeo: „Umjetnost ne reproducira ono što je vidljivo, nego čini vidljivim ono što je nevidljivo“ („Kunst gibt nicht das Sichtbare wieder, sondern macht sichtbar“)

Ovaj projekt bavi se istraživanjem i dokumentiranjem umjetničkog kreativnog procesa u najširem smislu, pokušavajući široj javnosti odgovoriti kako to umjetnici, a djelomično i zašto istražuju kakva područja nevidljivog kroz dokumentiranje, publikaciju i objavljivanje samog procesa, ali i rezultata umjetničkog rada.

Projekt „Područja nevidljivog“ okuplja raznorodna vizualno-umjetnička istraživanja – od eksperimenta s generativnom umjetnom inteligencijom u ilustraciji, preko studentskog istraživanja dostupnih digitalnih platformi kao prostora izlaganja autorskog videa, do umjetničke fotografije tranzicijskog urbanog krajolika, tradicionalnog slikarstva, kiparskog istraživanja, revitalizacije i reinterpretacije tradicijskih keramičarskih metoda i tehnologija, međunarodne i interdisciplinarne suradnje kroz grafiku i samostalnog slikarskog istraživanja. Ovaj projekt, stoga, pokušava revitalizirati ulogu umjetnosti u društvu kao jednog od ključnih humanizirajućih faktora – kroz sustavno dokumentiranje, javno izlaganje i objavljivanje procesa umjetničkog istraživanja, s ciljem demistifikacije umjetničkog rada i popularizacije umjetnosti kao temeljne i praiskonske društvene vrijednosti, kao poticaj društvu da se pridruži u stvaranju, kako ju Beuys naziva, društvene skulpture (Soziale Plastik) - društva kako umjetničkog djela.

„Svako ljudsko biće je umjetnik, biće slobode, pozvano da sudjeluje u transformaciji i preoblikovanju uvjeta, mišljenja i struktura koje oblikuju i informiraju naše živote."

Josep Beuys, njemački umjetnik

Umjetnost nije znanost, stoga umjetnost ne podliježe znanstvenoj metodi niti umjetničko istraživanje treba zrcaliti metodologiju znanstvenih istraživanja. Umjetnost ostavlja prostor iskonskom u čovjeku da izrazi suštinu onoga što ga čini živim bićem, da reagira, djeluje, griješi, ispravlja i mijenja sebe i svoju okolinu, nadahnjujući slobodu razmišljanja i djelovanja kod drugih ljudi - izravno.